Usluge

U nastavku možete videti celokupnu ponudu, informisati se o vrstama analiza koje pruža naša laboratorija.

Usluge sa cenama možete pronaći u našem cenovniku pritiskom OVDE.

Hematologija izučava krvne ćelije i krvnu plazmu. Broj, veličina, morfologija ćelija omogućava detekciju i dijagnozu bolesti krvnih ćelija, ali i mnogih sistemskih oboljenja koja utiču na krvne ćelije. Najčešća hematološka analiza koja se radi u laboratoriji je kompletna krvna slika ili CBC-Complete Blood Count.

Kompletna krvna slika se radi zbog procene opšteg zdravstvenog stanja, kao i deo rutinskog pregleda i kod praćenja  nekih stanja i bolesti kao što su: anemija, leukemija, zapaljenski procesi u organizmu, stanja uhranjenosti organizma i izloženosti otrovnim materijama.

Parametri kompletne krvne slike su: leukociti, leukocitarna formula, eritrociti, hemoglobin, hematokrit, MCV (Mean corpuscular volume-srednja zapremina eritrocita), MCH (Mean corpuscular hemoglobin-prosečan sadržaj hemoglobina u eritrocitu), MCHC (Mean corpuscular hemoglobin concentration-prosečna koncentracija hemoglobina u eritrocirtu), RDW (Red cell distribution width), trombociti, MPV (Mean platelet volume-srednja zapremina trombocita).

Pored krvne slike veoma često se radi i sedimentacija eritrocita. Sedimentacija je brzina kojom se krvne ćelije izdvajaju iz seruma. Retikulociti se određuju radi procene aktivnosti kostne srži kod anemija i drugih hematoloških stanja  ili bolesti. Parametar se određuje u uzorku krvi, nije potrebna priprema pre dolaska u laboratoriju. Određivanje broja i zrelosti retikulocita je pokazatelj funkcije kostne srži, odnosno njene sposobnosti da formira eritrocite.

Hemostaza jedan od najznačajnijih sistema za održavanje homeostaze ljudskog organizma, ima dve važne uloge: Da omogući normalan protok krvi kroz krvne sudove tj, da održi tečno stanje krvi u cirkulaciji; Da zaustavi krvarenje nakon povrede krvnog suda. 

Redosled u proceni poremećaja hemostaze: 1. Anamnestički podaci i klinička slika pacijenta; 2. “Screening testovi“ PT, a PTT, TT, Fib; 3. Specijalni testovi-oni se izvode se kada rezultat „screening testova“ ukazuje na poremećaj hemostaze i u dijagnozi i praćenju terapije.

Osnovni testovi koagulacije se često izvode bez dijagnoze i kliničkih indikacija poremećaja hemostaze. Screening testovi se prvenstveno koriste kao prvi, globalni testovi u ispitivanju hemostaze koji treba da ukažu u kom pravcu treba da ide dalje ispitivanje.

Biohemijske analize su šarolika grupa različitih parametara koje treba lekaru da pruže informaciju o funkcionalnom stanju organizma. Po sastavu i značaju određivanja, podeljene su u više grupa, a osnovni uzorak je krv.

Izbor traženih analiza treba određuje ordinirajući lekar. Od pacijenta se zahteva da ispoštuje pripremu koja najčešće obuhvata period gladovanja od 19 časova prethodnog dana do jutarnjih sati narednog dana kada se završi uzimanje uzorka krvi. Laboratorija, uz savremenu opremu i poštovanje principa dobre laboratorijske prakse, izdaje pouzdan laboratorijski rezultat. 

Tumačenje rezultata biohemijske analize vrši ordinirajući lekar, jer je tumačenje validno isključivo uz dobijene anamnestičke podatke i obavljeni pregled. Kako se pojedine biohemijske analize prepliću u različitim oboljenjima i stanjima, jer potiču iz različitih ćelija/organa, tumačenje od strane lekara, podrazumeva put do postavljanja dijagnoze i dobijanja adekvatne terapije.

Elektroforeza je metoda kojom se pomoću jednosmerne struje razdvajaju pojedinekomponente nekog složenog rastvora. Elektroforeza se najčešće koristi za analizu belančevina i lipoproteina u serumu. Izvodi se na inertnim podlogama kao što suceluloza-acetat, ili agar gel. Uzorak seruma se stavi na podlogu nakon čega se propušta jednosmerna struja.

Analiza urina je najčešća laboratorijska analiza koje se rada u cilju procene zdravstrvenog stanja pacijenata. Rezultati pregleda urina predstavljaja značajnu kariku u procesima postavljnja dijagnoze, praćenja bolesti i rezultata primenjene terapije kod bolesti urinarnog trakta. 

Analizom urina utvrđuje se ne samo stanje bubega i mokraćnih puteva, nego i ostalih organa koji mogu biti zahvaćeni patološkim procesom koji
utiče na promenu fiziološke funkcije bubrega a time i sastav mokraće. Pregled urina je takođe  sastavni deo preventivnih pregleda zdravih ososba. 

Za sakuplanje uzorka 24h urina potrebno je dan pre uzorkovanja popiti 6 do 8 čaša vode (oko 1,5 L). Urin se sakuplja u čiste plastične boce.

Kod prvog jutarnjeg skupljanja urina, potrebno je kompletno isprazniti bešiku, ODBACITI taj urin i zabeležiti vreme.

Dalje sakupljajti SVE uzorke urina tokom dana i noći u plastičnu bocu. Tačno 24 sata od početka sakupljanja, kompletno isprazniti bešiku i sav urin dodajti prethodnoj količini. Ovaj poslednji uzorak kompletira 24h urin

Analiza fecesa je najčešća laboratorijska analiza koja se radi u cilju procene zdravstrvenog stanja pacijenata. Rezultati pregleda fecesa predstavljaju značajnu kariku u procesima postavljnja dijagnoze i praćenja bolesti.

Stolica (feces) je materijal čija analiza može dati značajne informacije o zdravstvenom stanju pacijenta i pomoći u pravovremenom postavljanju dijagnoze. 

Osnovni cilj transfuziologije je razrada strategije za ponovno uspostavljanje i održavanje homeostaze krvi, tj.njenih hemodinamskih, hemostatskih, oksiformnih i imunih funkcija.

Hormoni se stvaraju u endokrinim žlezdama, izlučuju u krv koja ih transportuje do ciljanih ćelija gde treba da ostvare svoju ulogu. Po sastavu mogu biti oligopeptidi i proteini, derivati aminokiselina kao i steroidi. Dejstvo ispoljavaju u vrlo malim količinama na ciljanim ćelijama organizma gde, prepoznaju svoje mesto za koje se vezuju na target ćelijama i ujedno kao dirigenti započinju čitav niz procesa sa ciljem da ostvare svoju ulogu. Obično postoje hormoni koji imaju međusobno suprotna dejstva i dokle god je njihovo lučenje i funkcija sasvim dobro medjusobno regulisana organizam će biti zdrava jedinka. U momentu kada se poremeti pomenuta ravnoteža, kada dominira jedan hormon, dok se drugi ne luče dovoljno, nastaju problemi sa zdravljem koji se ispoljavaju shodno zadacima samog hormona.

Laboratorija iz uzorka krvi određuje nivo hormona. Za pacijente koji su na terapiji, bitno je da se uzorak krvi uzme pre jutarnje terapije. Jutarnji obrok uglavnom ne ometa određivanje hormona, osim ukoliko dobijeni uzorak krvi nije izrazito lipemičan.

Napetost, odnosno stresan doživljaj prilikom venepunkcije (uzimanja uzorka krvi) može imati uticaj na vrednost hormona (prolaktina), te se po nalogu lekara nekada radi dnevni profil za datu analizu sa namerom da se pacijent prilagodi na prostor prijema i plasiranjem braunil da se izbegne uticaj napetosti od uboda igle.

Izbor analiza hormona, kao i njihovo tumačenje treba isključivo ordinirajući lekar da odredi odnosno protumači, shodno anamnestičkim podacima i obavljenom pregledu, kao i dopunskim dijagnostičkim metodama.

Tumor marker je supstanca koju produkuje sam tumor ili je stvaraju ćelije domaćina kao odgovor na prisustvo tumora u organizmu. Mogu biti različiti proteini, enzimi, hormoni, receptori, onkogeni i njihovi produkti. U dijagnostici se koristite kao jedna od dopunskih procedura koja upotpunjuje kompletno ispitivanje. Tumor markeri su pouzdani za praćenje efekta primenjene terapije, praćenje toka bolesti i rano otkrivanje recidiva bolesti. Pri tome je važno da se tumor marker odredi pre početka terapije, kako bi se u daljem toku lečenja imala vrednost za poređenje i praćenje.

U okviru praćenja efekta lečenja i ranog otkrivanja recidiva, određivanje tumorskih markera naročito je opravdano kod raka debelog creva, dojke, jajnika, prostate, testisa i pluća. 

Tumor markeri mogu biti povećani i u situacijama kada nije prisutan maligni proces u organizmu – npr. kod benignih promena, zapaljenskih bolesti digestivnog trakta, bolesti jetre (ciroza, žačepljenje žučnih kanala), kod pušača. Tumor markeri nisu povišeni kod svake osobe koja boluje od karcinoma, posebno u ranim stadjumima bolesti. Obzirom na ovo, kao i pomenutu činjenicu da nisu strogo specifični za tkivo i vrstu tumora, neophodno je da se pridržavate preporuka koje vam daje lekar o dinamici praćenja tumorskih markera jer ona mora biti sagledana u sklopu kompletne kliničke slike svakog pacijenta. Potrebno ih je razmatrati u direktnoj sprezi sa drugim kliničkim pregledima, dijafgnostičkim i laboratorijskim procedurama.

Prenatalna dijagnostika predstavlja niz odabranih postupaka i metoda za otkrivanje visoko rizičnih ili patoloških stanja u trudnoći, spreči obolevanje majke i rodi doneseno, zdravo i za život sposobno dete.

Imunološke analize su usmerene na ispitivanje odbrambenih sposobnosti organizma, kao i na dokazivanje različitih bolesti imunog sistema, kao što su alergijske i autoimune bolesti (sistemske i organ-specifične) i intolerancija na hranu.

Imunologija obuhvata niz imunoloških testova koji podrazumevaju detekciju ili određivanje titra antigena ili antitela u datom uzorku seruma. Ove metode imaju široku dijagnostičku primenu u kliičkoj praksi.

Izuzetna specifičnost antitrla za antigene čini antitela važnim reagensima za detekciju i prečišćavanje antigena. Obrnuto, kao reagens za identifikaciju i kvantifikaciju specifičnih antitela koriste se antigeni.

 

Razvitak tehnike proizvodnje monoklonskih antitela uslovio je mogućnost dobijanja antitela za gotovo svaki tip makromolekula, čime su tehnike bazirane na reakciji antigen-antitelo dobile široku primenu u istraživačkom radu i kliničkim ispitivanjima.

Virusologija je nauka koja proučava prirodu i reprodukcijska svojstva virusa, kao submikroskopskih, parazitskih delova genetičkog materijala koji se nalaze u proteinskoj kapsidi, i virusolike čestice i agense
Toksikologija je nauka o nepovoljnim uticajima hemikalija na žive organizme. Ona proučava simptome, mehanizme, lečenje i otkrivanje biološkog trovanja — posebno trovanja ljudi. Glavni kriterijum toksičnosti hemikalije je doza, to jest stepen izlaganja supstanci. Može se reći da su skoro sve supstance toksične pod određenim uslovima.

Praćenje nivoa leka u krvi kod pacijenata koji su na određenoj terapiji

Dermatovenerologija je nauka o koži i polno prenosivim bolestima.Ona je jedinstvena specijalnost koja obuhvata medicinske i hirurške aspekte. Dermatolog se stara o bolestima u najširem smislu reči, kao i o nekim kozmetičkim problemima kože, kose, i noktiju.

Mikrobiologija je često definisana kao nauka koja proučava organizme koji su premali da bi se videlu golim okom, tj. nauka koja proučava mikroorganizme. Organizmi i objekti manji od jednog milimetra u prečniku se ne mogu videti golim okom, te su mikroskopi naišli na ogromnu primenu u mikrobiologiji. 

Alergeni su materije koje unete u organizam izazivaju pojavu odgovarajućih specifičnih materija (antitela) u telesnim tečnostima ili u ćelijama i tako na specifičan način menjaju reaktivnost datog organizma. U najčešće alergene spadaju polen, životinjske dlake, perje i perut, plesni, hrana životinjskog porekla bogata belančevinama i lekovi životinjskog porekla (serumi).

U Inhalatorni alergene spadaju  – polen različitih vrsta drveća ( topola, breza, vrba, leska) trava i korova, grinje, prašina, dlake i perje domaćih životinja i kućnih ljubimaca.

U Nutritivni alergene spadaju – kikiriki, orasi, bademi, soja, pšenica, bobičasto voće, čokolada, jaja, mleko, morski plodovi, konzervansi i aditivi koji se koriste u prehrambenoj industriji.

Lekovi za inhalatorne i nutritivne alergene

Uticaj načina ishrane na zdravlje – stara je ali uvek iznova aktuelna tema. U današnje vreme, primena pravilne ishrane u prevenciji i lečenju hroničnih bolesti postala je skoro nezaobilazna terapeutska mera. Za razliku od klasičnih alergija, reakcija intolerancije je maskirana, podmukla i ostaje neprepoznata. Čovek teško može da poveže svoje tegobe sa unošenjem neke namirnice, nastavlja da se hrani na uobičajni način sve dok organizam može to da amortizuje. Kada opterećenje postane preveliko, amortizujući mehanizmi popuštaju, sistem ulazi u crvenu zonu i javlja se reakcija “pobune” u vidu različitih simptoma… Na taj način nastaju mnogobrojna patološka stanja i hronične bolesti za koje medicina često nema prava terapijska rešenja

Kvantitativna i kvalitativna analiza semena (citomorfološka, enzimska, imunološka).

PCR je metoda kojom se umnožava molekul DNK. Metoda omogućava stvaranje velikog broja kopija ciljne DNK sekvence koristeći malu početnu količinu DNK uzorka. Polimerazna lančana reakcija se često koristi u medicinskim i biološkim laboratorijama i ima primenu u detekciji naslednih bolesti, identifikaciji genetskog otiska, dijagnozi infektivnih bolesti, kloniranju gena i testiranju očinstva. 

Na osnovu patohistološke analize lekar određuje koju vrstu hemo-,  imuno- ili bilo koje druge terapije pacijent treba da primi. Iz tog razloga je od izuzetne važnosti da patohistološka analiza bude urađena pravilno i prema precizno utvrđenim protokolima. Pogrešna patohistološka analiza znači i pogrešno lečenje, a u najgorem slučaju, i smrtni ishod

Toggle Content

 

Usluge sa cenama možete pronaći u našem cenovniku pritiskom OVDE.

Zatvori Meni
Call Now ButtonPozovite nas odmah!